TRESLA SE GORA

Stiže Nova godina. Ko bi reko, kobili se nado. Vrijeme je za sumiranje rezultata proteklih 360 i kusur dana. Zimnica uredno napravljena i složena u tegle majoneze, džema i marmelade koje su uredno oprane a potom napunjene kiselim stvarčicama pravljenim rukama vrijednih domaćica. Nakon sveopšteg pokolja krajem novembra, muški dio populacije povješao je pečenice i…

Nastavi čitanje →

NE SJEĆAM SE

Ne osjećam godine koje se, polako ali sigurno, slažu po ramenima. Jednostavno odbijam da ostarim. Ide mi to od ruke. Ponašam se kako treba, shodno godinama, ali sam u duši još uvijek onaj dječak kakav sam bio davno nekada. Ipak, rođendani između kojih vrijeme prosto leti, zatim svadbe djece mojih prijatelja, sahrane predaka… Sve me…

Nastavi čitanje →

PISMO

Tako sam želio da te sačeka pismo kad se vratiš sa svoje prijepodnevne šetnje meni stranim i dalekim obalama. Tako sam zavidio svima koji su te danas vidjeli ili, u prolazu samo, tek dotakli svojim bezobraznim mislima a ja od tebe imam samo neke stare slike ko zna kome namijenjene. Tako sam ljubomoran na prolaznike…

Nastavi čitanje →

JA SAM TU

I ako te ne budem čekao na onom mjestu gdje su posjekli jablanove… I ako me ne bude u kišno predvečerje naših života na raskrsnici na kojoj smo se mimoišli…. I ako me zaboraviš, ako me slučajno zaboraviš ne brini….ja sam tu. U jastuku koji kosom pokrivaš dok se vlažnih očiju pozdravljaš sa mjesecom na…

Nastavi čitanje →

Operacija

Ponekad se uhvatim kako, ne znajući pravi razlog, odletim od sebe i uđem u neki svijet prošlosti samo meni znan. Odlutam u neka vremena urezana u pamćenje onom teškom, preteškom olovkom bola, i polako čitam iz početka knjigu punu pripovjedaka o meni. Ima tu svašta. Od prvih sjećanja do poslednjih promašaja. Čitam kako se šta…

Nastavi čitanje →

Nada zadnja umire

Više ne razumijem šta govori. Odavno. Poznate usne, mada ih se teško prisjećam, izgovaraju neke riječi, meni strane. Nekada davno, u nekom vremenu pokopanom u sjećanju, u nekom svijetu sahranjenom našim ćutnjama, postojali smo jedno uz drugo, jedno za drugo, zajedno. Nekada davno bili smo brana lošim uspomenama i gradili svijet potpuno nov. Samo za…

Nastavi čitanje →

Nesreća

Nesreća nije božija kazna koju odrađujem za samo njemu znane grijehe, svoje ili svojih predaka. Nesreća nije ni splet okolnosti, igra slučajnosti da se nađem na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Nije čak ni uticaj zvijezda, poredak planeta u trenutku rođenja, znak u horoskopu. Ništa od svega toga. Nesreća je moj vlastiti izbor. Negdje, u…

Nastavi čitanje →