Kad te jebu jebu te...!!!!!!!!

Nešto kontam, nisam ni ja toliko glup.....!!!!!!!

04.08.2012.

Nesreća

Nesreća nije božija kazna koju odrađujem za samo njemu znane grijehe, svoje ili svojih predaka. Nesreća nije ni splet okolnosti, igra slučajnosti da se nađem na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Nije čak ni uticaj zvijezda, poredak planeta u trenutku rođenja, znak u horoskopu. Ništa od svega toga. Nesreća je moj vlastiti izbor. Negdje, u nekom trenutku, na raskrsnici puteva u nepoznato, skrenuo sam na pogrešnom mjestu, u slijepu ulicu odakle dalje ne mogu a nazad ne znam ili ne smijem, vrag će ga znati. Negdje, nekada, zaljubljen i ubjeđen da je sve baš onako kako to vidim kroz moje sopstvene roza naočale, krenuo sam sa pogrešnom osobom pogrešnim putem. I hodao tim izabranim putem ne dotičući tlo, sretan što je baš mene, a ne nekog drugog, htjela baš ta osoba, baš ta, tražena godinama i jedva pronađena u moru sličnih a opet tako bezličnih drugih. I gradeći kule u pijesku, čardake ni na nebu ni na zemlji, u trenutku osvješćenja, kada sam svom težinom pao po tom istom tlu iznad koga sam srećan lebdjeo, shvatio sam da sam se zajebao. Ni prvi ni zadnji ali što baš ja. Na kom sam to mjestu, u kom trenutku, slijep od ko zna čega, umjesto vještice vidio ispred sebe princezu. Ili je to zaista bila princeza koju je otkucaj sata sa gradskog trga, u neku ponoć mog života, ponovo pretvorio u vješticu. Sad kad je čarolija nestala, kad su stvari poredane kako već sleduje, ja po prvi put vidim ko sam i gdje sam. A izgubljeno vrijeme, potrošena i bačena mladost koju još samo ponekad prizovem poslije par čašica ljutih, sve što sam bio i radio, sve što sam ikada želio, gori i sagorjeva u vatri pakla moje sopstvene gluposti. Ta ljubav mog života, ta djevojčica koju sam nesebično privio na grudi, ta osoba, ta persona od koje je još samo ime ostalo, sjedi preko puta mene i u savršenoj grobnoj tišini, polako ali sigurno, izjeda mi jetru i pije krv na slamku. Dođe mi da vrisnem. Da jaučem nad samim sobom. Da plačem. Dođe mi da.... A ništa od toga. Samo mirno i poslušno brojim dane do smrti i gledam kako se preko kalendara vuku moje godine bačene u vjetar. A negdje, na nekom mjestu ove proklete planete, postoji žena kojoj bi moje ruke bile svete, moje oči more u kome bi kupala svoje uvojke a grudi meki jastuk za njenu glavu. Ona postoji, znam, ali ja nisam imao snage ni volje da je tražim. Nisam bio dovoljno hrabar da krenem u nepoznato i, naoružan osmjehom i pun sreće i ljubavi potražim svoju princezu. Pravu, pravcatu. Umjesto toga, uzeo sam surogat i pokušao da od nje napravim svoj ideal. Da je volim i da joj služim, da je nosim na rukama kao malo dijete, da je ljubim i da je učinim srećnom. Znam, od govana se pita en pravi ali odakle sam, slijep kod očiju, znao raspoznati, kako sam mogao da znam da je čarolija trenutna i kako sam mogao i naslutiti da će baš mene zapasti zla vještica. Pa koliko ih ima na planeti bože dragi pa da baš men a ne nekog drugog zapadne ovo hodajuće zlo, ova vječno nezadovoljna, vječno nadrkana spodoba koju nekad nazivah srećom. Danas, jedva čujno samo promrmljam njeno ime. I ne pitam se više da li je trebalo baš ovako i zašto je baš ovako moralo da bude. Odavno ni ne sanjam. Moje su snove strijeljali vojnici nekih mračnih sila podzemlja, moje su želje razapeli demoni, mene su napustili anđeli koji nikada nisu ni bili tu. Ja sam konačno i neopozivo sam. Sam da samiji ne mogu biti. U tom dvojcu bez kormilara, dok veslamo u nepoznato, ja polako ali sigurno kopnim i nestajem u bezličnosti života. Umoran od pretvaranja, na miniranom bojnom polju, dok poslije izgubljene bitke pokušavam da pronađem minu koja će me osloboditi patnje, tumaram ranjen i osramoćen. Komandant protivničke vojske, pete kolone, taj kvisling koji me je izdao i ostavio da se borim sam i na kraju me napao s leđa, slavodobitno pjeva pobjedničku pjesmu. Ne sluteći da u toj bici samo oboje gubimo protivnička vojska se pregrupisala i nastavila rat. Ja ne želim više da se branim. Za mene je rat kategorija koja završava obostranom nesrećom. Ali objasni ti to budali. Ispričaj to gluhom i nacrtaj slijepom. Zavaljen u travu nagorjelu od mina i granata, posmatram kako se na horizontu sunce lagano gasi i napušta bojno polje. Ja sam nebitan. Ko je ikada žalio poraženog. Sada će doći da me previju, da me liječe i izliječe da bi me mogli ponovo napasti. Ja sam jedini protivnik koji se ne brani, ne bori, ne tuče. Ja sam unaprijed pristao na poraz. Pa naprijed silo i nepravdo. Tu sam. Pucaj šta čekaš. Žao mi je samo nje koja negdje daleko čeka da dođem i ponesem je u naručju, da joj se poigram sa kosom i poljubim obraz natečen od čekanja. Da je, držeći je za ruku, povedem u šetnju najplavljim nebom koje postoji a rna uho šapnem čarobne riječi....možda po prvi put u životu onome kome treba. Volim te. Nije ovo ljubavno pismo. Ovo je krik duše razapete na krstu beznađa, ovo je jauk zatvorenika osuđenog na doživotnu robiju, ovo je samrtni hropac strijeljanog. Uhvaćen u raskoraku i zarobljen između života koji ne sliči životu i smrti, šta može živ čovjek da učini. Da pokušam ponovo. Da počnem ispočetka. Da prekratim muke ili da nastavim život što se samo životom zove. Mogu li smoći snage da sve pošaljem dođavola i krenem nekim novim putem ili stranputicom, svejedno. Jer gore biti ne može. Mogu li skupiti volje i hrabrosti da konačno, jednom i zauvijek, pronađem tu ženu koja me čeka, da je uzmem u naručje, da joj poklonim ovo malo što je od mene ostalo i bar ostatak života učinim boljim. Jer nesreća nije božija kazna. Nesreća je moj vlastiti izbor.

Kad te jebu jebu te...!!!!!!!!
<< 08/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

REKLAMA ZA MENE SAMA

NO ZIKAMUUUUUUU.....!!!!!!!!! JUST FOR VINKO
free counters

EVO GA SAT.......!!!!!!!!!!!!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
68917

Powered by Blogger.ba