Kad te jebu jebu te...!!!!!!!!

Nešto kontam, nisam ni ja toliko glup.....!!!!!!!

22.10.2012.

SVE UVIJEK ZAPOČNE PJESMOM

Sve uvijek započne pjesmom. Stari svat i orkestar, pokoji pripit gost, rodbina na nivou i mlada, lijepa i dotjerana. On, ni kriv ni dužan, uhvaćen u robijaško odijelo koje se za tu priliku šije po mjeri, sa užetom za vješanje u bojama jeseni, nemarno okačenim o vrat. Vesela povorka sačinjena od okićenih automobila i pokoje zastave, i gromoglasno zavijanje sirena. Sudbonosno da i stereo aplauzi i njene i njegove rodbine i prijatelja. Slavlje može da počne. Oprobani pijanci će pokazivati i dokazivati svoje vještine, zapuštene ujne i strine koje nikada nigdje ne izlaze, oduševiće goste svojim nepoznavanjem igračkih vještina ali i upornošću da tancaju onako kako osjećaju ritam sudarajći se ogromnim i odavno neupotrebljenim kukovima. Djevojke će se truditi da ih zapaze momci iz suprotnog tabora a momci da se pokažu kao pravi odrasli muškarci eksirajući sve što se pred njih stavi. Svoju muškost, preko dva prsta gurnuta duboko u vlastito grlo, prosipaće gdje koji stigne jer wc svojim kapacitetom neće moći zadovoljiti potrebe mnogobrojnih obožavaoca. Sutradan, kad se sve smiri, medeni mejsec označiće početak sunovrata dvojca bez kormilara. Pakt dva neravnopravna vojnika ispočetka će da funkcioniše besprijekorno. Nježni kakvi mladenci i jesu, tepaće jedno drugom i utrkivati se ko će da skuha jutarnju kafu i donese je u krevet. Ko će napraviti doručak a ko pospremiti sto. Ko će zategnuti krevet na koji će se brzinom svjetlosti ponovo sjuriti puni ljubavi i željni jedno drugog. Neiscrpne izvore nježnosti puniće zablude o vječnoj sreći prikupljene sa tv ekrana, iz bajaki i ljubavnih romana. Vrijeme će da prolazi a kafe u krevetu biće sve rjeđe dok ritual potpuno ne izumre. Nestaće čak i zajedničke kafe jer će se sto pretvarati u vojni poligon na kome će obe strane pokazivati svoje vještine govorništva i međusobnog optuživanja jer previše računa na premalo para uvijek na front izvodi tešpku artiljeriju. I malo po malo, front će da se proširi i na druge dijelove stana. Kafa će se sve rjeđe piti zajedno jer će je on početi piti na poslu a ona će prespavati njegov odlazak i, tek kad se dobro naspava piti kafu sama. U kupovine će zajedno ići sve rjeđe a potrebe za nabavkom završavaće telefonom: kad se budeš vraćao kupi.....Kao i svaki zloćudni tumor koji se u svom začetku zanemaruje ili tumači poznatom izrekom: proći će, front će se polako širiti i na druge dijelove stana. Kuhinja, njena oaza u kojoj je stvarala čarolije za svog dragog, sve će češće mirisati na zagorjelu kajganu i podgrijano gotovo jelo a kanta za smeće puniće se opušcima, praznim bocama piva i otvorenim konzervama. U kupatilu će rat za prostor redovno dobijati ona sa svim svojim drangulijama, šminkom, ulošcima i svakakvim proizvodima koji ili podmlađuju ili zaustavljaju starenje. On, sa četkicom za zube i aparatom za brijanje neće imati šanse protiv teške artiljerije i prostor će koristiti tek pošto ga njeno veličanstvo supruga napusti. Dnevni boravak biće poprište najžešćih borbi. Između utakmice i serije ona će izabrati imbecilne srceparajuće dijaloge neukih glumaca na nekom užasnom jeziku a on, naravno, susret i dvoboj veličanstvenih mađioničara te predivne igre zvane fudbal. Jedan tv a želje dvije. Rat koji se tada rasplamsava ravan je sukobu primitivnih plemena centralne Afrike i u njega se uključuju, iako opravdano odsutni, njegovi i njeni roditelji, uža i šira rodbina, kumovi i prijatelji. Ko je za šta kriv u domenu je naučne fantastike ali kako se sukob produbljuje tako se povećava front koji, polako ali sigurno, zalazi u sve dijelove hramonične zajednice pred raspadom. Sukobljavaće se oko svega i svačega i u svakoj pojedinačnoj bici, i poraženi i pobjednik biće jednako jadni, poraženi i sve dalji jedno od drugog. Slast pobjede nestajaće u vidanju rana, u vlastitoj nemoći i promašajima. Poraženi će skrušeno sjediti u ćošku, neshvaćen i razočaran i samo će povremeni uzdah remetiti tišinu bojišta. Pobjednik će slaviti u sebi, svjestan da je više izgubio nego dobio a rat će se svakom novom bitkom pojačavati do neslućenih razmjera. Sve dalji jedno od drugog. Sa sve težim ranama koje će ostavljati neizbrisive tragove na licu, na srcu i u duši, protivnici će srljati dalje. U sukob će se, kao arbitri, uključivati najbolji prijatelji sa obavezom da podrže onu stranu koja ih je pozvala i tako će se armija uvećavati a front širiti. Na ratište će se dovlačiti svježe naoružanje a staro će se redovno podmazivati. Ono što se na početku zvalo sitnim razmiricama prerašće u rat sa nesagledivim posledicama. Povremeno će nastupati primirje, zaraćene strane će odložiti naoružanje i popiti zajedničku kafu. Na tv-u neće biti serije ni utakmice, djeca, proizvod mirnodobskog vremena s početka sukoba, biće opravdano odsutna, i, možda se pojavi i koji zračak svjetlosti na kraju tunela. Neka sitna pažnja, mala, sasvim malena nježnost pokazaće zaraćenim stranama da možda ipak ima nade. Primirje će se iskoristiti za zajedničku nabavku neophodnih prehrambenih artikala, možda kojeg komada prethodno uništenog namještaja ili posuđa, a djeca će biti nagrađena kraćim mirom i pokojim poklonom u vidu novih patika, farmerica ili drugog komada odjeće. Zaraćene strane čiji su jednočlani štabovi formirani i postavljeni u različitim sobama, na zakopanu sjekiru reagovaće ponekim osmjehom, pipkanjem i, kao pečatom na mir, seksom čiji će dejstvo produžiti mir na neodređeno. Ratnici će se vratiti prividu harmonije s početka pakta. Kafa, cigareta, maco, kuco.....seks..... A onda, kao grom iz vedra neba, njegove prljave čarape na sred sobe, njene nove preskupe cipele, njegova dosadna majka, njena još dosadnija.... Opet sukob, još jači i još žešći, planuće u svoj svojoj silini a zaraćene strane će gađati jedna drugu neselektivno i svim i svačim. Svjetlo na kraju tunela nestaće do nekog novog primirja a ratnici će, umorni od sukoba, potražiti utočište u kojekakvim poljskim bolnicama sa medicinskim osobljem spremnim da pruži ranjeniku mir i utočište, toplu riječ i još topliju postelju. Oporavak će biti dug a bolesnik će se, kako to obično biva, vezati za spasioca i sve će rjeđe dolaziti na front. Izostanak sukobljenih strana nužno će smanjiti broj i intenzitet sukoba dok jednog dana na ratištu ne ostane niko. Ratnici će, izliječeni i oporavljeni, na nekim drugim mjestima odavno otvoriti nove frontove vjerujući da će ovaj put biti bolje i zaboravljajući da je ljubav bojno polje a brak pakt sklopljen sa najljućim neprijateljem. Nježni kakvi na početku ratnici i jesu, tepaće jedno drugom i utrkivati se ko će da skuha jutarnju kafu i donese je u krevet. Ko će napraviti doručak a ko pospremiti sto. Ljudska glupost je zaista bezgranična....

Kad te jebu jebu te...!!!!!!!!
<< 10/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

REKLAMA ZA MENE SAMA

NO ZIKAMUUUUUUU.....!!!!!!!!! JUST FOR VINKO
free counters

EVO GA SAT.......!!!!!!!!!!!!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
68918

Powered by Blogger.ba