beats by dre cheap

JA SAM TU

I ako te ne budem čekao na onom mjestu gdje su posjekli jablanove... I ako me ne bude u kišno predvečerje naših života na raskrsnici na kojoj smo se mimoišli.... I ako me zaboraviš, ako me slučajno zaboraviš ne brini....ja sam tu. U jastuku koji kosom pokrivaš dok se vlažnih očiju pozdravljaš sa mjesecom na umornom nebu.. U ćebetu kojim od vilenjaka sakrivaš meni obećane staze kojim su drugi hodili... U tvojoj spavaćici.... U tvom uhu... Da, to sam ja, taj glas koji te budi noću i ne da ti da spavaš.... Taj vjetar koji pomjera zavjese i lomi granje ispod tvog prozora.... I svuda me ima. Ponovo ti se vraćam neprohodnim stazama od srca zaboravljenim. Od ljudi zakrčenim. Od vremena zaraslim u korov. Ponovo ti dolazim nedorečen, nedosanjan, nemoguć. Uvlačim se u tvoje papuče da ti bude toplije dok nosiš drva da ugriješ kuhinju u kojoj si za mene trebala spremati kolače i torte, i ajvar, i punjene paprike, i sva ona jela koja nisam iz tvoje ruke probao. Ulazim ti u kupatilo kad se kupaš i virim, dok ti ruka prelazi preko mjesta mojih najljepših želja. U kafi sam tvojoj ona polovina kocke šećera koja daje neopisivi osjećaj slatkoće i silazi niz tvoje grlo. Dole. U tvoju unutrašnjost. Tad sam ti najbliži. Ti me ne vidiš i ne čuješ a znaš da sam tu. Kad spavaš, usnama ucrtavam put do tvojih dojki plašeći se da te ne probudim. Šta bih jadan tada. Šta bih da skočiš kao preplašena srna dok se privijam uz tebe drhteći od straha san da ti ne prekinem. Možda sanjaš mene. Možda baš mene sanjaš. Možda, nakon svih ovih godina, u tebi još postoji trag koji sam ostavio kad smo se poljubili u onoj ulici, u onom gradu, u onoj zemlji koje više nema. Možda smo nestali zajedno sa njom, na zgarištu istorije... Mladi i naivni. Možda nismo ni trebali da se sretnemo. Nikada. Ali sreli smo se. U toj zaglušujućoj igri vijekova, dok su se svjetovi raspadali a meteori otišli da traže neke nove planete... U mjesečevim mijenama... U buđenju proljeća dok se zima otimala suncu po vrhovima planina... U toj bešumnoj smjeni doba i generacija, naše su se oči upamtile pa se još traže u rijekama prolaznika. Ako te nekada ponovo vidim obučenu u najljepše boje mladosti, i ako ponovo osjetim tvoj dah na vratu nemoj reći ništa. Ćuti. Mi smo sve jedno drugome rekli. Naše su riječi uzidane u kalendare i slike na kojima nas nema. Naše su želje ostale na izvorima presahlih rijeka ili su ih odnijele ponornice tamo gdje je najmračnije. Mi, jednostavno, nismo tu. Naše zvijezde, pogašene tuđim rukama kao fenjeri na zaboravljenim cestama, ugasle su u tuđim olujama. Nas vjetrovi mazili nisu. Nama ništa nije išlo na ruku. Naša djeca neće ići u vrtiće i nećemo im praviti svadbe na koje bi pozvali rodbinu, kumove i prijatelje. Naši unuci neće razbijati brižljivo čuvane uspomene iz mladosti a mi, ponosni, govoriti da je u redu. Neka djeteta, igra se, nije namjerno. Mi nikada nećemo praviti čaj jedno drugome kad dođu one dosadne zimske prehlade, niti mjeriti temperaturu pa pravac apoteka po ove i one tablete da brže prođe. Mi nikada nećemo ljetovati na crnogorskom primorju i žaliti se na lošu uslugu. Nećemo zimovati na Kopaoniku ili Jahorini ni splavariti niz Drinu. I nikada, nikada nećemo imati nešto naše. Ništa osim nas. Onih nas koje smo ostavili u onom poljupcu, u onoj ulici, u onom gradu, u onoj zemlji koje više nema. Ipak, ako me nekada potražiš a ja te ne budem čekao na onom mjestu gdje su posjekli jablanove... I ako me ne bude u kišno predvečerje naših života na raskrsnici na kojoj smo se mimoišli.... I ako me zaboraviš, ako me slučajno zaboraviš ne brini....ja sam tu. U jastuku koji kosom pokrivaš dok se vlažnih očiju pozdravljaš sa mjesecom na umornom nebu....

Kad te jebu jebu te...!!!!!!!!
http://vracar.blogger.ba
22/10/2012 22:58